U Europi dominira geološki pristup čije korijene nalazimo u 1995. godini kada se pojam geoturizam prvi puta pojavio i to kao geološki turizam – dakle, turizam usmjeren na neživu prirodu kao što su stijene, fosili, geološki oblici poput kanjona i slično.
Od tada se definicija geoturizma razrađuje i proširuje, te danas glasi:
“Geoturizam je oblik prirodnog turizma usmjeren na geologiju i prirodni krajolik. Promiče turistički posjet geolokalitetima i zaštitu georaznolikosti, kao i razumijevanje geoznanosti kroz edukaciju. To se postiže posjetama pojedinaca geološkim zanimljivostima, upotrebom geostaza i panoramskih točaka, grupnim obilascima, raznim geoaktivnostima, te obilaskom centara za posjetitelje pojedinih geolokaliteta.” (Newsome & Downling 2010. g.)